|
Sa Sašom
Stefanovićem. plejmejkerom “Refleksa”, čiji je matični klub
beograska “Crvena zvezda” jer je u njoj, u mlađim
kategorijama, izvanredno ovladao plejmejkerskim veštinama,
ugovorio sam konačno razgovor na temu “Košarkaška
inteliencija”, i to smo, na Sašin predlog obavili u njegovom
tada omiljenom kafiću “Skica” u Cvijićevoj ulici, 10.marta
2004.godine. . .
. . .
Takve moje igre doprinele su da me Sagadin pozove u Zvezdu i
12.avgusta 2003. izjavi „Sportu“: „Vratili smo Stefanovića,
jer nam treba njegovo iskustvo, a ostali poletarci će boriti
bitku za mesto među prvih 12“, da bi se kasnije, taj
neinteligentni trener onako besramno
odrekao mene kao jedinog tipičnog, i to još u Zvezdi
školovanog, organizatora igre, kako sam Vam već ranije
ispričao i svim medijima objasnio.
Dakle, bio sam u sezoni 2002/2003 u „Slogi“, koja je manji
klub od Zvezde i Refleksa, gde sam pored uloge glavnog
organizatora igre davao na svakoj utakmici od 15 do 25
poena, a ponekad i znatno više. . .
. . .
Postoji i taj odnos izmeču plejmejkera i trenera, kada
trener ne mora ni da vam kaže ništa, kada je dovoljno da ga
pogledate i da znate šta u tom trenutku misli. . .
Detaljnije u knjizi. . .
|